Ove opsežne studije provelo je ugledna kompanija za istraživanje javnog mijenja The Economist čije statistike govore o Hrvatskoj na način na koji bi se i naš najveći domoljub mogao posramiti svoje zemlje. Statistike još govore da na sto Hrvata ima 130 mobitela, da telefoniramo kao da nam mobiteli funcioniraju na vodu, a ne na novce, da  pcpušimo oko dvadeset milijuna cigareta dnevno što nas dovodi i do crnih statsistika gdje prednjačimo po broju umrlih od raka.

To govore brojke,  a noćni život naših velikih gradova to zorno može i prikazati. Pijani, polupijani i mulci koji  glume da su pijani iskaču iz svih klubova, teturajući amo- tamo po ulici u nadi da će ih prepoznati netko iz njihove škole i na taj način podignuti njegovu pijanu srednjoškolsku reputaciju, čak ni mučnina u želudcu nije više tako strašna, ipak je sad faca jer se opio. Ipak se za reputaciju mora trpjeti, kao i za ljepotu.

Ono što me tješi kod ovakvih srednjoškoloskih pijančevanja jest činjenica da su to polu djeca, polu ljudi koji se još traže između te dvije faze pa njihove pubertetske nepodopštine htjeli mi ili ne htjeli, moraju proći i kroz onaj dio ''Vidi me, ja sam faca jer pijem''. Ali, činjenica koja me nimalo ne tješi je ta  što se upravo ovako, kao djeca u razvoju ponaša i većina mojih kolega s fakulteta. Jasno mi je da, pubertetlija zbog  neshvaćenja kompliciranog društva posegne za alkoholom i završi pijan nasred ceste, ali nimalo mi nije jasno što jedan intelektualac radi usred noći nasred šanka niskobudžetne birtije i iz sve glave viče: ''Zmija me za srce ugrizlaaaaaaaa....''. Dobro, jedan od razloga može biti da ga je cura ostavila ili je pao ispit ili (...), ali većina takvih scena ima uzrok u ama baš ničemu. Idemo piti kad smo tužni, idemo piti kad smo veseli, idemo piti kad nam je dosadno i napolijetku: idemo piti jer volimo biti pijani.  Inače,  alkohol nije besplatan, a studenti nemaju novaca na bacanje, doduše nitko ih nema, što dovodi do još jednog problema, a to je besparica koja se pojavljuje nakon zarakijanih subota i koja tjera  na očaj i na još alkohola.

Jedna od najgorih stvari koja me na kraju i motivirala na ovu temu jest neprihvaćanje onih koji su drugačiji od većine, a u ovom slučaju se to odnosi ne one koji ne piju alkohol. Pokušajte vi živjeti s tom prokletom anomalijom da ne podnosite miris alkohola,  recimo u velikom društvu gdje se toče rijeke piva ili vina, gdje se moli bogu Dionizu za još vina, kako hedonizmu ne bi bilo kraja. Kako u jednom takvom društvu reći konobaru: molim vas jedan sok. Konobar će vas tražiti da ponovite jer mu se učinilo da ste rekli sok umjesto Ožujsko, a ostatak ekipe će vas blijedo pogledati kao da ste im upravo obznanili da bolujete od neke neizlječive bolesti. Najprije će svi šutjeti i razmišljati o razlogu vaše bezalkoholne subote, a nakon nekog vremena će vam uputiti pitanja popout: Jesi bolestan? Piješ tablete? Jednostvano nije normalno i društveno prihvatljivo da se zove djelom neke zajednice, a ne pijete alkohol.  Takve ljude treba izbaciti iz društvene zajednice jer oni svojim nesolidarnim ponašanjem štete svima oko sebe. Kako ih samo nije sram ne piti alkohol? Pa to je sramota. Ne samo ne piti, nego svojim ponašanjem i pokazati da nisu pijani kao deve.

Jer, ako ti oči nisu kao staklene i ako ne teturaš onda u svoj organizam nisi ulio dovoljo alkohola. Promili alkohola u krvi trebaju se  prestati računati, sad računamo promile krvi u alkoholu, a svojim ponašanjem trebaš začuditi sve oko sebe  i barem napraviti dvije tri gluposti: sjesti u auto u takvom nekontroliranom stanju, potući se s prvom osobom koju vidiš na ulici, izreći što veću glupost koja ti u tom trenutku padne na pamet. Ipak si pijan, neka cijeli svijet zna za to. Fotoapart je obavezan kako bi ovjekovječio sva  bestežinska stanja, dočim se otrijezniš, moraš  staviti slike na Facebook, nek se zna tko se opio, i tko je faca. Da nema Facebooka vjerovatno bi slike sa takvijh pijanki ljepili po gradu. Istina je da se mladi trebaju zabavljati, jer zasad nemamo pametnijeg posla osim fakulteta ili škole, ali, još uvijek ne shvaćam zašto je pijanstvo jedna od najboljih zabava za zlatnu mladež.

Što dobiju od pijanstva osim jutarnjeg mamurluka i glavobolje, sramote zbog raznih gluposti koje su napravili i izrekli u toj pijanoj večeri, ili još gore prometne nezgode ili nedajbože nesreće? Ima toliko loših događaja koji su proizašli iz pijanih zabava da bi najrađe zakonom zabranila ove pijanke, oni koji nisu dio vesele pijane družine bivaju izolirani od društva, i najčešće nepoželjni jer su,  kako ih popularno nazivaju ''partybreakeri'' oni su dosadni i staromodni.  Po teoriji većine zabaviti se  možeš samo ako si netom prije potegnuo koju čašicu tog čarobnog napitka kemijskog spoja C2H5OH.

Jesu li normalni oni koji ne piju  alkohol? Jer nisu pijani svaki četvrtak, petak i subotu, dobro ajde i nedjelju (ipak je nedjelja neradni dan pa i to moraju  proslaviti). Mora postojati neka Udruga za zaštitu prava anonimnih nealkoholičara, pogotovo u Hrvatskoj gdje je gotovo nemoguće pronaći ljude koji barem dva puta mjesečno nisu pijani kao smuk. Statistike  nas progašavaju jednima od  najvećih alkholičara u Europi, mi i Rusi kojima je alkohol zamjena za vodu, ipak je hladno u Rusiji a votka i te kako pomaže. Iako novaca po svoj prilici nema dovoljno za sve naše potrebe, za 4- 5 žuja uvijek mora biti, ako treba gladuje se tjedan dana da se možeš dobro opiti u birtiji. Dobra stvar je da gore od toga ne može, pijanstvo je vjerovatno dno dna, i u doslovnom i u figurativnom smislu.