˝Lažna sjećanja˝… da li postoji i mala mogućnost da su to zapravo sjećanja iz naših prošlih života? Potezala su se i takva pitanja i vodile se rasprave, ali sve to bez većih rezultata. Znanstvenici su čak  pokušali i vršiti eksperimente da bi došli do objašnjenja ali neuspješno.

Od pet ljudskih osjetila čini se da se fenomen ˝déjà vu˝ pojavljuje jedino kod osjetila vida. Ipak od svih mogućih pretpostavki i objašnjenja ovog fenomena niti jedna nije u potpunosti dokazana.

Postoji jedna novija hipoteza da sve što vidimo, vidimo zasebno sa svakim okom, tako da signal iz jednog oka uvijek dođe prije drugog i  prije se u mozgu obradi i pohrani u memoriju. Neposredno nakon toga stigao bi i drugi signal i mozak bi ga registrirao kao vrlo sličnog prvom signalu, bolje reći virtualno identičnog već pohranjenoj slici. Ali to nije slika pohranjena prije nekoliko mjeseci ili nekoliko godina, već slika pohranjena prije djelića sekunde. I upravo zbog toga nama se čini kao da smo nešto već vidjeli ili doživjeli prije.

Neobična stvar je to da se ˝déjà vu˝ kod svih ljudi javlja na drugačiji način. Postoje primjeri gdje bi po prvi put došli negdje u stranu zemlju i u jednom trenutku se osjećamo kao da smo već prije bili tamo. Koliko nam se puta znalo dogoditi da pričamo sa nekim a čini nam se kao da smo taj isti razgovor već imali sa tom istom osobom na tom istom mjestu.

˝Déjà vu˝, možda su to stvarno sjećanja i slike iz naših prošlih života … a možda je za to na kraju stvarno kriva ona jedna sekunda koliko signal zaostaje na svom putu do mozga.

Vedrana Vujnović